Često brkamo samopoštovanje i samopouzdanje misleći da je to jedno te isto, odnosno da se radi o sinonimima. Vrlo je važno razumjeti oba pojma kako bismo znali unaprijediti sebe kao osobu i kako bismo iskusili kvalitetniji život. Samopoštovanje i samopouzdanje također igraju veliku ulogu u našem mentalnom zdravlju, naročito ako patimo od anksioznosti, depresije ili svakodnevnog stresa.
Što je samopoštovanje?
Samopoštovanje možemo definirati kao stav koji imamo sami prema sebi. To je onaj osjećaj - "ja vrijedim". Samopoštovanje podrazumijeva uvjerenja da imamo pravo biti sretni, uspješni, prihvaćeni, voljeni, samim time što smo ljudsko biće na ovoj planeti. To uvjerenje "ja vrijedim" ne postoji samo na razini logičkog razmišljanja, već biva duboko u nama.
Što je samopouzdanje?
Samopouzdanje je sastavni dio samopoštovanja.
To je uvjerenje da smo sposobni razmišljati, učiti, donositi odluke, savladati izazove i prilagodbe. Samopouzdanje je uvjerenje - "ja mogu". Da bi naše samopouzdanje bilo usmjereno na ostvarenje ciljeva koji su uistinu dobri za nas i u skladu s vlastitom autentičnošću, ključno je najprije raditi na samopoštovanju.
Kako graditi samopoštovanje?
Jačanje samopoštovanja je nešto što radimo kontinuirano i svjesno.
Naše samopoštovanje može biti narušeno automatskim mislima koje još nazivamo i pogreškama u mišljenju. To su misli poput: osramotit ću se, ovo što sam napravila ne vrijedi ništa, ja sam najgora majka na svijetu, koja sam ja glupača i sl.Takve misli javljaju se mimo naše volje. Potrebno ih je osvijestiti i zamijeniti konstruktivnim razmišljanjem. Ako te zanima kako, pročitaj članak o 10 najčešćih pogrešaka u mišljenju .
Postavljanje ciljeva je važno za jačanje samopouzdanja jer se ono izgrađuje kroz iskustvo. Ciljeve možemo podijeliti u dvije skupine: mikro i makro ciljevi. Mikro ciljevi su npr. danas poslije posla ću hodati 20 minuta i to ću raditi 3 puta tjedno. Makro ciljevi su npr. za 6 mjeseci želim trčati polumaraton, a to ću ostvariti tako da ću se najprije upisati u trkački klub i trenirati 4 puta tjedno narednih 6 mjeseci kada ću se prijaviti za polumaraton.
Neka ciljevi budu postavljeni u skladu našim realnim mogućnostima.
Ako želimo imati snažno samopoštovanje, tada ne uzimamo mišljenje drugih kao jedini kriterij za samoprocjenu. Mišljenje drugih ne mora biti istinito. Često ne znamo što drugi uistinu misle, već pretpostavljamo. Za zdravo samopoštovanje nije potrebno svidjeti se i udovoljiti svima. Kritiku drugih možemo uzeti kao priliku za napredovanje, a ne za samodestrukciju.
Ne uspoređujemo se s drugima jer svi imamo različite polazne točke i uvjete pod kojima nešto radimo. Majka koja radi i ima dvoje djece ne može trenirati trčanje jednako kao i netko bez obiteljskih obaveza. Uspoređivanje s drugima je neproduktivan pristup za razvijanje samopoštovanja. Drugi nam mogu biti uzor, ali prvenstveno se uspoređujemo sami sa sobom. To znači da sami donosimo vlastite kriterije i ciljeve, a zatim procjenjujemo jesmo li ih dostigli. Ako ciljeve nismo dostigli, trebamo sagledati širu sliku i promijeniti nešto u našem ponašanju kako bismo cilj mogli ostvariti.
Samopoštovanje ćemo osnažiti ako se prvenstveno usmjerimo na svoje pozitivne osobine i postignuća. Pri tome možemo pitati druge o vlastitim pozitivnim osobinama i napraviti popis. Mogli bismo ostati iznenađeni - ugodno!
Unutarnji kritičar je najsnažniji rušitelj samopoštovanja. Ako smo kao djeca odrastali u nepodržavajućoj okolini, ako su naši roditelji bili suviše kritični ili nažalost toksični - tada će naš unutarnji kritičar biti glasan, često prisutan i destruktivan. On je motiviran strahom i rezultat je dubokih unutarnjih povreda koje smo doživjeli u ranijoj dobi. Unutarnjeg kritičara ćemo umiriti suosjećanjem prema samome sebi kroz unutarnji dijalog, meditaciju ili pisanjem pisma. Upoznavanjem sa svojim unutarnjim kritičarem postižemo to da njegova destruktivna moć nad nama jenjava.