Mogu li se ikada osloboditi svoje anksioznosti?

Kako bih mogla odgovoriti na ovo pitanje, najprije moram obrazložiti na što mislim kada kažem "anksioznost". Svi smo mi ponekad anksiozni, i to je normalno. U raznim životnim situacijama kada osjetimo neizvjesnost, nesigurnost i kada iščekujemo nešto što će imati značajan utjecaj na naš život, često budemo anksiozni. Osobno sebi objašnjavam anksioznost kao prirodni mehanizam koji se aktivira u životnim situacijama koje od mene zahtijevaju budnost, spremnost i suočavanje s nekim manje ugodnim ali važnim događajem. Anksioznost kao poremećaj je pak nešto sasvim drugo.

Kada anksioznost preuzme kontrolu nad nama i više ne živimo kako bismo htjeli, onda imamo problem. Neki od znakova da imamo problem su ako:

• Živimo u konstantnom osjećaju straha i uznemirenosti

• Neprestano strepimo da će se nešto loše dogoditi

• Često osjećamo tjelesne senzacije poput pritiska u prsima, vrtoglavice, slabosti

• Budimo se tjeskobni

• Emocije nas preplavljuju i ne znamo ih hendlati

• Neprestalno vrtimo isti film u glavi

• Imamo napadaje panike

• Zatvaramo se u sebe

• Bojimo se raditi stvari koje su nam prije bile normalne

• Ne znamo što nam se događa ali želimo da prestane

Ako se prepoznaješ u ovome, najprije ti želim reći da nisi sama. I da pomoći ima, i da je trebaš svakako potražiti. Razgovarajući s mnogim ljudima koji su iskusili to stanje, primijetila sam da nakon što shvate da imaju anksioznost, silom inzistiraju na postojanju jednog rješenja koji će ih spasiti. Krenu na psihoterapiju, ona ne pokaže rezultate nakon mjesec-dva, pa odustanu. Doktorica opće prakse im prepiše lijekove, neko vrijeme je bolje, zatim sve bude po starom, pa odustanu. Priznajem, i ja sam bila iznimno zbunjena. Nisam razumjela kako to funkcionira. Trebalo mi je mnogo vremena da shvatim da mi je potrebno sljedeće:

• vrijeme

• strpljenje

• nježnost i suosjećanje prema samoj sebi

• dobar psiholog

• lijekovi

• povjerenje u proces

• rad na sebi

• ustrajnost

• ne sramiti se tražiti pomoć

• rez prema toksičnim ljudima

• postepeno izlaganje novim situacijama

• stjecanje pozitivnih iskustava

• reorganizacija života i planovi za budućnost

Sada radim na posljednje 3 točke s ovog popisa i mogu reći sa sigurnošću - postoji život nakon anksioznosti. Ne postoji jedno rješenje. Anksioznost je stanje koje traži pristup i tretmane iz više različitih kuteva i intenziteta. Kontinuitet je najvažniji. Put i proces je čupav i dlakav, tako da se dobar osjećaj kao kriterij uspješnosti ne gleda. Dobar osjećaj dolazi kasnije. Važno je biti svjestan da nema rezultata preko noći i da se ide korak po korak. Moja draga psihologinja bi rekla: "Like Bambi on ice". Ovaj popis predstavlja moj put izlaska iz tog stanja, ali i podsjetnik na ono što je uvijek važno pratiti kako bih ostala dobro.

Jesam li se na kraju oslobodila anksioznosti? Kao što sam na početku napisala, anksioznost će uvijek biti tu kao prirodni mehanizam. Na meni je da je pratim, ostanem svjesna i koristim se alatima koje sam usvojila. Osjećaj slobode, povjerenja u sebe, sposobnost opuštanja, radosti, komuniciranja s ljudima - najbolje mi pokazuje da sam uspjela vratiti volan u svoje ruke. Moje iskustvo mi je pokazalo da je način na koji razmišljam i živim - najbolji štit od anksioznosti.